недеља, 2. септембар 2018.

Da nam deca budu višejezična: Peppa Pig na više od dvadeset jezika

Da li ste znali da popularnu britansku crtanu seriju Peppa Pig deca mogu gledati na više od 20 jezika i tako usvajati jezik (jezike) koje žele na lak i zabavan način?

Svakodnevno gledanje crtanih filmova u RAZUMNOJ MERI (i uz kvalitetnu izloženost prvom/maternjem jeziku) u predškolskom dobu može jednojezično dete pretvoriti u dvojezično ili višejezično. (Ne, dete neće u školi naučiti da tečno govori neki jezik i ne želite tinejdžera opteretiti mnogim privatnim časovima i kursevima jezika).

Osim engleskog, potražite Pepu na jutjubu i na drugim jezicima: 


Ruski: Я свинка Пеппа, это мой младший брат Джордж, это Мама Свинка, а вот Папа Свин

Nemački: Ich bin Peppa WutzDas ist mein kleiner Bruder Schorsch. Das ist Mama Wutz und das ist Papa Wutz. 

Francuski: Je m'appelle Peppa Pig. Et voici mon petit frère Georges. Et voici Maman Pig.  Et voilà Papa Pig.

Španski: Soy Peppa la Cerdita, este cerdito es mi hermanito George; Ella es mamá Cerdita y él es papa cerdito.

Grčki: Είμαι η Πέππα το Γουρουνάκι


Pročitajte i:


уторак, 24. јул 2018.

NE ŠTETE NAŠOJ DECI EKRANI NEGO PRETERIVANJE


Student odgovara na moja pitanja na engleskom jeziku sa takvom prirodnošću i akcentom da bi i nekim stručnjacima za jezik  izgledalo da je rođen i odrastao u SAD. Pri tome, veoma se lepo izražava na srpskom jeziku i ja  uvek postavljam isto pitanje: „Kada ste počeli da usvajate/učite engleski jezik?“. Odgovor je gotovo uvek isti: „ Pre škole. Gledao sam crtane filmove na engleskom/Igrao sam kompjuterske igre na engleskom.“ Ponekad dobijem i prošireni odgovor: „ Tako vladam i nemačkim jezikom. Gledao sam RTL kad sam bio dete.“

S druge strane, studenti sa slabo razvijenim jezičkim veštinama kažu da su engleski jezik učili samo u školi, te da nisu gledali crtane filmove ili igrali kompjuterske igrice na engleskom jeziku kao deca. Kažu i da uviđaju da je to bila greška i da to neće dozvoliti da se desi njihovoj deci.

Pomenute pojave bile su predmet mog istraživanja pod naslovom „Celoživotno učenje i engleski jezik u poslovnim studijama“, čije sam rezultate predstavila prošle godine na Petom međunarodnom naučnom skupu „Nauka i praksa poslovnih studija“u Banjaluci.  

Osobe rođene posle 1980. možemo zvati i „digitalni domoroci“ jer odrastaju u digitalnom dobu. Međutim, izgleda da mnogi ne uzimaju ovo u obzir kada savetuju roditelje u vezi sa korišćenjem digitalnih medija za zabavu/edukaciju dece. Za ekrane možemo reći isto što i za vatru i vodu – dobre sluge a zli gospodari. Stoga, ukoliko se digitalni mediji koriste u RAZUMNOJ meri, doneće brojne prednosti svojim korisnicima.

Mnogi "stručnjaci" su protiv korišćenja moderne tehnologije za usvajanje drugih jezika u predškolskom dobu pozivajući se na Preporuke Svetske zdravstvene organizacije u vezi sa "dozvoljenim" vremenom pred ekranima za decu. To ne bi bio problem, kada bi neko stvarno pročitao šta tamo piše. A piše da deca iznad dve godine mogu biti izložena ekranima do sat vremena svaki danWHO Recommendations

Zaista je zaprepašćujuće da mlad čovek u 21. veku, uz internet, kablovsku televiziju, filmove bez sinhronizacije nema funkcionalno znanje engleskog jezika. Još gore je kada neko ko se predstavlja kao stručnjak plaši roditelje PRETERIVANJEM. Kako bi izgledalo da vam se savetuje da ne puštate decu u bazen ili na more jer postoji mogućnost da se udave? Ili da ne uključujete grejanje jer postoji opasnost od požara? Glupost? Isti je slučaj sa ekranima. A zašto, na primer, ne iskoristiti jedinstvenu priliku da UZ KONTROLU VREMENA PRED EKRANOM , predškolac prirodno, sa uživanjem i bez napora usvaja drugi jezik preko crtanih filmova na engleskom jeziku? Zašto osuditi svoje dete na kasnije  naporno učenje nečega što je moglo da usvoji s ljubavlju i bez muke?

Pogledajte: Dečak David Mićić iz Banjaluke govori engleski jezik koji najvećim delom usvaja preko crtanih filmova (snimak iz 2015) 

Pročitajte i:
Crtani filmovi - kako početi sa usvajanjem engleskog jezika?
Bilingvalni paradoks 
Zašto neki logopedi i profesori stranih jezika imaju oprečna mišljenja o ranoj dvojezičnosti?
Naša deca koja govore engleski
Višejezičnost i patriotizam
Zašto rana dvojezičnost?
Manje poznate prednosti bilingvizma
Mitovi o dvojezičnosti
Normalan jezički razvoj ili jezički poremećaj?
Kako odabrati školu stranih jezika
Fondacija Novak Đoković promoviše dvojezičnost
Razlika između usvajanja i učenja jezika
Da li engleski može da se nauči u školi?
Zamke usvajanja jezika preko medija

петак, 19. јануар 2018.

Srpski jezik na časovima engleskog (i drugih jezika) u predškolskom dobu?

Mnogi  naši nastavnici stranih jezika u toku svog formalnog obrazovanja nisu imali posebnu obuku za rad sa predškolskim uzrastom jer su kursevi jezika za najmlađe relativno nova pojava. Mladi nastavnici (kojih je najviše u RS) obično nemaju svoju decu. Iz iskustva, većina starijih nastavnika stranih jezika nema decu koja su dvojezična od ranog detinjstva. Zbog svega ovoga, postoji realna mogućnost da se u toku nastavnog procesa potceni dečji potencijal za usvajanje jezika. 






Ono što prvo primetim pri opservaciji časova engleskog jezika u predškolskom dobu je jezik komunikacije između nastavnika i malih polaznika kurseva. Srpski, engleski? U kojoj meri? U kojim situacijama? Ova pitanja verovatno izgledaju čudno onima koji nisu uključeni u direktni nastavni proces, ali su veoma česta kod nastavnika stranih jezika.

Primarni cilj svakog jezika je komunikacija. Stoga, logično bi bilo da to i bude cilj nastave jezika. Dakle, u svakoj prilici: pre časa, na času, posle časa, smatram da bi nastavnik trebalo da sa malim polaznicima komunicira samo na ciljnom jeziku (osim u nekim ekstremnim okolnostima u kojima je dete fizički ili psihički ugroženo). Ipak, ono što se često sreće u praksi je da nastavnik u najboljem slučaju samo na času koristi ciljni jezik i tako se gube dragocene mogućnosti spontanog usvajanja jezika (npr.  kada mali polaznici dolaze na čas/odlaze sa časa, nastavnik ili administrator ih pozdravlja i upućuje na mesto za odlaganje odeće i obuće na srpskom jeziku. Zašto???) Dublji problem sa praksom komuniciranja na  ciljnom jeziku samo u toku časa  (ili nažalost, samo pri izradi zadataka) je što mališani ciljni jezik onda vezuju samo za kontekst časa (ili čak zadataka) i takva deca su obično zbunjena ukoliko im se obratite na ciljnom jeziku van konteksta učionice.

Škole stranih jezika  trebalo bi da omoguće nastavnicima adekvatnu obuku za rad sa decom predškolskog doba pre nego što započnu nastavni proces. Kako većina nastavnika nije bila dvojezična u ranom detinjstvu, često postoji potreba da nastavnik svoj govor obogati rečima i frazama koje su tipične za izvorne govornike ovog uzrasta. Osim toga, nastavnici moraju da imaju ažurirana znanja o usvajanju i učenju drugog jezika u predškolskom dobu. Takođe, nastavnici i roditelji moraju da budu svesni da je uloga roditelja u procesu usvajanja drugog jezika kod dece veoma bitna, čak i kada roditelji ne govore ciljni jezik. Pogledajte: ZABLUDE O DVOJEZIČNOSTI

Evo kako je moje dete govorilo engleski kada je imalo pet godina:


Još video materijala možete pogledati na: DAVID IZ BANJALUKE

O AUTORU

P.S Ovo nije kritika na naš studijski program koji je dosta dobar uzimajući u obzir da kvalifikuje za rad u školi, prevođenju, itd.. Nemoguće je sve naučiti na fakultetu. Kursevi stranih jezika za predškolce su relativno nova pojava i treba vremena da postanu deo obavezne obuke nastavnika. Iz tog razloga, stalno stručno usavršavanje je veoma važno.

Pročitajte i:
Bilingvalni paradoks 
Zašto neki logopedi i profesori stranih jezika imaju oprečna mišljenja o ranoj dvojezičnosti?
Naša deca koja govore engleski
Zašto rana dvojezičnost?
Manje poznate prednosti bilingvizma
Mitovi o dvojezičnosti
Normalan jezički razvoj ili jezički poremećaj?
Kako odabrati školu stranih jezika
Fondacija Novak Đoković promoviše dvojezičnost
Razlika između usvajanja i učenja jezika
Da li engleski može da se nauči u školi?
Zamke usvajanja jezika preko medija

субота, 18. новембар 2017.

Kursevi jezika u predškolskom dobu – da ili ne?



Kada žele da njihovo dete govori još neki jezik, roditelji često razmišljaju da dete upišu na neki kurs jezika. Obično, nastava se održava dva puta sedmično u trajanju od 45 minuta. Ovaj tempo očigledno ne prestavlja pretnju da deci oduzme preko potrebno vreme za NESTRUKTURIRANOM (neorganizovanom) igrom koja je od posebnog značaja da dečji razvoj.

Protivnici planiranih aktivnosti u predškolskom dobu s pravom kritikuju praksu nekih zemalja da decu opterećuju čitanjem, pisanjem i apstraktnom matematikom.  Nažalost, naše internet portale preplavljuju tekstovi koji povremenu strukturiranu igru mešaju sa pomenutim akademskim sadržajima, pa direktno ili indirektno savetuju naše roditelje da odustanu od bilo kakvih organizovanih aktivnosti u predškolskom dobu ne uzimajući u obzir konktekst u kom žive naša deca.  

Na kursevima jezika u predškolskom dobu trebalo bi da deca, kroz STRUKTURIRANU IGRU, usvajaju reči i jezičke konstrukcije primerene njihovom dobu, ali i obrasce ponašanja kulture naroda koji govore tim jezikom. Dakle, ukoliko se ovako izvodi nastava (nije mi poznato da se izvodi drugačije na našim prostorima), nema mesta zabrinutosti da se deca opterećuju sadržajima neprimerenim za njihov uzrast. Takođe, ukoliko roditelji provode dovoljno vremena sa decom u kvalitetnim razgovorima na srpskom jeziku, nema bojazni da će drugi jezik biti dominantan ukoliko za tim nema potrebe.

Od ovih kurseva bilo bi razumno očekivati da ih deca sa radošću pohađaju i da napreduju u razvijanju jezičkih veština govora i slušanja. Međutim, tempo napredovanja ne zavisi samo od kursa, već i od motivacije deteta i u kojoj meri je dete (bilo) izloženo drugom jeziku van časova (npr. crtani filmovi na drugom jeziku).

Kurs jezika bih preporučila deci koja nisu imala prilike da ranije usvajaju željeni jezik, čiji roditelji ne govore taj jezik, a posebno deci koja ne pohađaju vrtiće ili druge oblike predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Na ovim časovima deca će imati priliku da, pored jezičkih, razvijaju svoje socijalne veštine i finu motoriku (crtanje, lepljenje, itd). Pored toga, iz mog iskustva, deca na kursevima uživaju u raznolikim aktivnostima usvajanja drugog jezika (zanimljive pesmice, priče i propratni materijali).


Milena Mićić, magistar engleskog jezika i majka dvojezičnog deteta

Pročitajte i:

петак, 17. новембар 2017.

Mia iz Trebinja usvaja engleski jezik preko crtanih filmova (video)

Sa nepune četiri godine Mia Petijević iz Trebinja iskoristila je svoje vrijeme da gleda crtane filmove, u kući niko nije znao da njihova kćerka i unuka tako uči i engleski jezik.
Roditelji su primijetili da uz pomoć popularnih crtanih filmova izgovara riječi na engleskom jeziku, ali su slučajno otkrili da Mia zna voditi konverzaciju na engleskom jeziku i da razumije veliki broj riječi.
Dodatna saznanja za Mijin odličan engleski stigli su sa rođakom iz Kanade. Milan Petjević je rođen u Kanadi, gdje živi čitav svoj život.
Iznenađen je da malena djevojčica odlično govori njegov maternji jezik, ali i kako usvaja nove riječi.
Priču o ovoj djevojčici pogledajte u priloženom videu.

уторак, 3. октобар 2017.

Emisija Prvi korak - Dvojezična deca (video)

"Moje dijete od treće godine polako usvaja engleski jezik. Treba li da se zabrinem? Zašto neki logopedi i profesori stranih jezika imaju oprečna mišljenja o ranoj dvojezičnosti? Ovo su samo neka od pitanja koja su nam postavili roditelji u želji da jednu od naših priča posvetimo o ovoj temi. Donosimo odgovore."