Na više mesta na ovom blogu naznačena je prednost ranog
bilingvizma, tj. usvajanje jezika putem dovoljne izloženosti dvama jezicima pre četvrte godine. U usvajanju
jezika kojim ne govori zajednica u kojoj dete živi najvažniju ulogu imaju
roditelji ili staratelji koji sa detetom komuniciraju na tom jeziku.
Međutim, često se dešava da roditelji ne govore ili
nedovoljno dobro govore jezik koji dete usvaja preko elektronskih medija (TV,
video igrice, internet). Npr. dete živi na srpskom govornom području, roditelji
ne govore engleski, a dete ipak, često preko crtanih filmova, usvaja engleski
jezik. Ovaj proces je toliko spontan da se mnogi roditelji nađu u čudu kada
dete odjednom „progovori na jeziku koji
nikad nije učilo“. Na ovaj način većina dece usvaja i srpski i engleski bez problema
(Iz nastavničke prakse: kad neki student demonstrira izuzetno znanje engleskog jezika,
pitam kada i kako je počeo da uči engleski. Odgovor u 99% slučajeva je: u veoma
ranom detinjstvu kroz crtane filmove, a kasnije video igrice. Pri tom isti ovi mladi
ljudi nemaju nikakav problem sa srpskim jezikom).
Ipak, postoje i deca na našem području koja pokazuju
usporeniji jezički razvoj na srpskom jeziku ili imaju jezičke poremećaje. Neki
od njih usvajaju engleski preko crtanih filmova. Stoga, naši logopedi često
savetuju roditeljima da ne izlažu decu drugom jeziku pre nego što se formira stabilnija baza maternjeg jezika
(dakle, ne pre četvrte godine). Neki logopedi čak idu tako daleko da tvrde da paralelno
izlaganje dvama jezicima uzrokuje
jezičke poremećaje kod dece. Ovakvi stavovi su u suprotnosti sa naukom 21.veka
(polovinom prošlog veka verovalo se da rana dvojezičnost negativno deluje na
jezički i sveukupni kognitivni razvoj dece. O nekim prednostima biligvizma
pročitajte na: Manje poznate prednosti bilingvizma). O značaju logopeda koji su specijalizovani za dvojezičnu decu, pogledajte: Normalan jezički razvoj ili jezički poremećaj?
Ono što, pak, po mom i mišljenju mnogih, može da utiče ili
da uzrokuje probleme pri usvajanju srpskog jezika je prekomerno „sedenje ispred
ekrana“. Iz tog razloga, kada savetujem roditeljima da svojoj deci puštaju
crtane filmove na engleskom jeziku svaki dan, uvek naglašavam štetnost
dugotrajnog praćenja video sadržaja. Deca koja provode previše vremena
ispred ekrana ne razvijaju u dovoljnoj meri ni verbalne ni neverbalne veštine.
Često, sa takvom decom roditelji ne komuniciraju dovoljno ni kada ne gledaju
video sadržaje. Neretko takva deca ne idu ni u vrtiće. Stvara se nezdrava dinamika odnosa u kome dete
i roditelji (i okolina) posle izvesnog vremena ne znaju kako da komuniciraju međusobno i tako dete nije dovoljno izloženo srpskom jeziku. U takvim
slučajevima deca pokazuju daleko naprednije znanje jezika usvajanog preko
medija u odnosu na jezik kojim govori okruženje. S obzirom na činjenicu da je
dete posle četvrte godine sve svesnije sebe i svojih znanja i veština, velika
je verovatnoća da će, u ovakvim slučajevima, preferirati engleski jezik
(okolina reaguje sa neodobravanjem kada govori srpski, dok mu se dive kada
govori engleski; više zanimljivih sadržaja na engleskom jeziku).
Dakle, ukoliko roditelj želi da mu dete uspešno usvaja oba jezika, mora detetu obezbediti dovoljnu izloženost jezicima, a posebno jeziku okruženja u kome živi i ide u školu. Podsetimo, nivo jezičkih znanja i veština bilingvala bi trebalo da bude u srazmeri sa njihovim komunikacijskim potrebama i najčešće je jedan od jezika vidljivo dominantan i više razvijen (pogledati: Mitovi o dvojezičnosti ) U slučaju deteta koje živi na srpskom govornom području i školuje se na srpskom jeziku dominantan jezik bi trebalo da bude srpski. Stoga, roditelji moraju da osiguraju ovu dominantnost najpre kvalitetnim svakodnevnim razgovorima sa decom, uključivanjem deteta u društvo (npr. vrtići), čitanjem knjiga primerenim za njihov uzrast , te odabirom zanimljivih video i audio sadržaja na srpskom jeziku.
Da zaključim: crtani filmovi (i drugi primereni elektronski sadržaji) na engleskom jeziku su sjajan, delotvoran, zabavan i gotovo besplatan materijal za usvajanje jezika i mogu se gledati svaki dan, ali u razumnoj meri i uz obezbeđivanje svakodnevne dovoljne izloženosti srpskom jeziku.
Milena Mićić, magistar engleskog jezika i majka dvojezičnog deteta
Dečak David Mićić iz Republike Srpske govori engleski jezik koji najvećim delom usvaja preko crtanih filmova.
Dakle, ukoliko roditelj želi da mu dete uspešno usvaja oba jezika, mora detetu obezbediti dovoljnu izloženost jezicima, a posebno jeziku okruženja u kome živi i ide u školu. Podsetimo, nivo jezičkih znanja i veština bilingvala bi trebalo da bude u srazmeri sa njihovim komunikacijskim potrebama i najčešće je jedan od jezika vidljivo dominantan i više razvijen (pogledati: Mitovi o dvojezičnosti ) U slučaju deteta koje živi na srpskom govornom području i školuje se na srpskom jeziku dominantan jezik bi trebalo da bude srpski. Stoga, roditelji moraju da osiguraju ovu dominantnost najpre kvalitetnim svakodnevnim razgovorima sa decom, uključivanjem deteta u društvo (npr. vrtići), čitanjem knjiga primerenim za njihov uzrast , te odabirom zanimljivih video i audio sadržaja na srpskom jeziku.
Da zaključim: crtani filmovi (i drugi primereni elektronski sadržaji) na engleskom jeziku su sjajan, delotvoran, zabavan i gotovo besplatan materijal za usvajanje jezika i mogu se gledati svaki dan, ali u razumnoj meri i uz obezbeđivanje svakodnevne dovoljne izloženosti srpskom jeziku.
Milena Mićić, magistar engleskog jezika i majka dvojezičnog deteta
Нема коментара:
Постави коментар