Evo šta mama Dijana kaže o Lukinim jezičkim veštinama:
„Luka je progovorio sa godinu i po dana.
Do druge godine je znao sva slova, boje i brojeve i na srpskom i na engleskom
jeziku. Upijao je sve što je čuo i vidio, kako na TV-u i na Youtube kanalu,
tako i iz slikovnica. Njegova prva knjiga je bila slikovni englesko-srpski
rječnik. Po stotinu puta me je pitao kako se kaže neka riječ i to mu je bila
omiljena igra.
Imao je, otprilike, tri godine kada smo
putovali negdje, pričali smo o svemu, pjevali i kada već nisam znala kako da se
dalje zabavljamo, iz šale sam ga pitala: „What is your favourite animal?“ On mi
je odgovorio: “Elephant“. Pravila sam se da nisam iznenađena, pa sam ga dalje
nastavila pitati na engleskom o slonu, koje je boje, da li je velika ili mala
životinja, šta jede. On je odgovarao bez ikakvih problema. Od tada smo imali
ritual da, čim sjednemo u auto, krećemo sa konverzacijom na engleskom. Ubrzo
smo sa slikovnica prešli na udžbenike za treći razred osnovne škole, gdje sam
sa njim prelazila lekcije, čitajući mu i postavljajući jednostavna pitanja. Gramatiku
nismo radili. To sad dolazi na red J
Dalje je bilo sve na njemu. Sve više je
gledao crtane na engleskom jeziku, a danas, sa 7 godina, gleda dokumentarce
koji govore o svemu. Omiljeni su mu oni o životinjama, posebno rijetkim i
ugroženim vrstama. Nikad neću zaboraviti da je imao samo 4 godine kada mi je,
na engleskom, objašnjavao kako se hrane ptice i rekao da se hrane majčinim
mlijekom iako je to isključivo karakteristika „mammals“ (sisara). Ja sam tada
prvi put čula za tu riječ i mislim da je nikad neću zaboraviti J
Luka samostalno čita na engleskom, iako ga
to nije niko učio. Pitala sam ga kako je to naučio, kaže čitao je naslove
crtanih filmova. Ide na konverzaciju u American Corner i najnormalnije
razgovara i sa odraslim polaznicima o raznim temama.“
Нема коментара:
Постави коментар